понедељак, 13. мај 2013.

ŽIVOTNA PRAVILA


- šta morate znati o životu da biste bili uspešni u njemu:

O izborima - Birajući ponašanje, biramo i posledice

Svakog dana, svakog časa i minuta, mi pravimo neke izbore i time određujemo sopstvenu budućnost. čitajući ovaj tekst, vi pravite izbor-šta ćete od onoga što pročitate primiti, koliko ćete biti iskreni prema sebi dok odgovarate na pitanja koje vam postavljamo, šta ćete učiniti povodom onoga što o sebi otkrijete, da li ćete i kakve promene napraviti u svom životu... Od toga kako čovek bira, zavisi i to kako živi. Svaki izbor ima svoju cenu.

 Život je igra koja ima svoja pravila. životni zakoni su pravila igre. Ima ljudi koji shvataju životne zakone i pridržavaju ih se, i oni uspevaju u životnoj igri. Oni koji ne shvataju zakone života, ili ih se ne pridržavaju, gubitnici su.


Životni zakoni su pravila igre koja nismo mi izmislili. Oni su jednostavno takvi kakvi jesu, i niko nas ne pita da li se sa njima slažemo, da li ih smatramo pravednim i logičnim, da li smatramo da treba da postoje. Upali smo u igru zvanu život, a da nas niko nije pitao da li to hoćemo. Koje su naše mogućnosti izbora? Da se povučemo iz igre? Da, možemo da se ubijemo. Da se pravimo da pravila ne postoje? Da, ali stići će nas kazna (neuspeh, nezadovoljstvo, beda, bol, loše zdravlje, nesreća...). Da se pritajimo i čekamo da život prođe, da budemo manje upadljivi i igramo epizodne uloge? Da, ali i to ima svoju cenu-mali život - malo zadovoljstva, malo uživanja u životu. Da pokušamo da pobedimo ne poznajući pravila igre i ne poštujući ih? Nema šanse. Uvek ćemo biti gubitnici. Da razumemo i prihvatimo pravila igre i igramo igru svim srcem? Da, jedino tako ćemo uživati u ovoj igri i biti pobednici. Zbog toga igra i postoji. Sa životnim pravilima nema demokratije, kao što je nema ni sa fizičkim zakonima. Možete li se demokratski raspravljati sa zakonom gravitacije?


Ali, znate li koji su to životni zakoni? Išli ste u školu, roditelji i drugi vaspitači pokušavali su da vas nauče nečemu. Da li su vam rekli koji su to neosporni životni zakoni kojih se treba pridržavati da biste bili uspešni? Da li vam je neko dao mustru?

Ako ljudi koji su nas učili nisu i sami uspešni, ako nisu uspeli da svoj život pretvore u uzbudljivu i ispunjavajuću igru koja ih dovodi do osećanja radosti, blagostanja, uživanja u životu, kako su onda mogli da nas nauče životnim zakonima kad ih ni sami nisu poznavali? Pa, nikako. Ne možete naučiti nekoga nečemu što ne znate. Da znate, naučili biste prvo same sebe, primenili biste znanje. Znanje koje se ne primenjuje ničemu ne vredi. Kada imate znanje kako neki sistem funkcioniše, potreban vam je plan, strategija vezana za to kako da postignete ono što želite u okviru tog sistema. U igri zvanoj život, potrebne su vam efikasne životne strategije koje se zasnivaju na poznavanju životnih pravila.

Životna pravila:

 Ako sedneš u pogrešan voz, svaka ti je stanica pogrešna”- čovek mora da zna šta želi da bi u tome i uspeo. Koji je smisao našeg života? Ljudi često traže ispunjenje, uspeh, sreću i zadovoljstvo tamo gde ih ne mogu naći. često težimo ispunjavanju ciljeva koji nisu naši, koje smo pokupili negde kroz proces vaspitanja, kroz medije i imidže koje nam nude...”Ako sedneš u pogrešan voz, svaka ti je stanica pogrešna”(životno pravilo). Loš izbor ciljeva, ciljeva koji ne proizilaze iz naših suštinskih želja, vodi do toga da nam je “svaka stanica pogrešna” i da nemamo ni dovoljno motivacije da putujemo tim putem. čak i ako uspemo u ostvarivanju ciljeva koji nisu naši, koji ne izviru iz naših suštinskih želja, nećemo biti ispunjeni, osetićemo prazninu. Ako putujemo ka svom suštinskom cilju, osećaćemo zadovoljstvo na svakoj stanici i radovati se svakom osvojenom koraku do cilja. I samo putovanje ispunjavaće nas radošću i zadovoljstvom, pa nećemo biti tako nestrpljivi da što pre stignemo do krajnje stanice. Zbog toga nećemo imati ni doživljaj prevelikog odricanja, imaćemo dovoljo strpljenja i temeljnosti u radu na ostvarivanju ciljeva. Mnogi od nas mogu da definišu šta ne žele, ali zapnu kod toga da jasno definišu šta žele, ko su, šta je njihov životni put. Ako ne znamo gde želimo da stignemo, vrlo je verovatno da ćemo sesti u pogrešan voz.

 Ne možete uspeti ako ne razumete dobro kako funkcioniše sistem u kojem želite da postignete uspeh, ako ne znate koja su pravila igre. Kada je u pitanju život kao sistem, morate poznavati kako on funkcioniše da biste uspeli u njemu. Nužni minimum je da poznajete životna pravila i da ih imate u glavi čvrsto usađena, da vas neko probudi u gluvo doba noći i pita vas koja su to pravila, morate znati odgovor. Znanje je moć. Ako želite uspeh u vezi, morate znati kako veze funkcionišu. Ako želite da budete uspešan roditelj, morate znati tajne roditeljstva. Za uspeh u svakoj ključnoj kategoriji života pokrebno vam je jasno i upotrebljivo znanje o tome kako funkcioniše ta životna oblast.

 Vaša stvarnost je proizvod vaše percepcije, načina na koji tumačite i doživljavate stvarnost. To je vaš odgovor, vaša moć izbora, vaša odgovornost. Odgovornost je adekvatan odgovor na zahteve situacije. Ne treba brkati odgovornost i dužnost. U korenu reči dužnost je reč dug. Kada imamo osećaj dužnosti, to znači da osećamo da smo nekome ili nečemu dužni i da taj dug treba da vratimo. Ljudi ne vole da se osećaju dužnima. Ako imaju neki dug, onda gledaju da taj teret «skinu sa vrata» ili da pobegnu od svog duga. Ima i onih koji su spremni i da poginu da bi «odužili svoj dug» (otadžbini, ili nekom (nečemu) drugom. Dužnost je opterećujuća, čak i kada smo čvrsto rešeni da vratimo svoj dug. Odgovornost je nešto drugo. Odgovornost je neprestano osluškivanje, skeniranje stvarnosti, koje ima za cilj da odredi i da najadekvatniji odgovor na tu stvarnost. Odgovornost znači realnost, objektivnu procenu stvarnosti. Odgovornost znači sposobnost da se proceni koji je odgovor na situaciju će dati najbolje rezultate. Odgovornost je spremnost da se takav odgovor i pruži. Sami stvarate svoj doživljaj sveta birajući odgovore. Birajući odgovor, biramo i posledice.


 Odgovorni ste za svoj doživljaj sveta, hteli vi to ili ne. Tako stoje stvari. Ako niste mogli da izaberete bolji odgovor na povredu kad ste bili dete, možete sada kao odrasla osoba. Sada ste odgovorniji. Lepeza vaših mogućih odgovora je šira. Sloboda izbora između različitih odgovora je veća. Vaše je da izaberete odgovor koji vam poboljšava život. Odgovorni ste.

Ono što tražim, to i vidim.  Naše «naočare» kroz koji gledamo na svet, naša uverenja, najčešće snažno iskrivljuju sliku kada gledamo sami sebe. Najveće probleme nam stvara ono što mi zovemo «čvrsta uverenja». Umesto da donesu neku konstruktivnu životnu odluku koja bi im poboljšala život, ljudi na njeno mesto postavljaju neka čvrsta uverenja koja su negativna i koja toliko boje opažanje i mišljenje da postaju njegov sastavni i nepromenjivi deo. čvrsto ubeđenje paranoika je da je svet protiv njega. Sve što se dešava tumačiće u skladu sa tim uverenjem. U ljubaznom postupku tražiće skrivenu nameru, nameštaljku, odvlačenje njegove pažnje...čvrsta uverenja su nešto što smatrate tačnim i istinitim i uopšte to ne dovodite u pitanje, ne proveravate. Ako su ta čvrsta uverenja negativna mogu vam uništiti život. To su ograničavajuća uverenja. često ih niste ni svesni, zato što ih tako dugo imate, pa ste se navikli na njih i više ih ni ne primećujete, a ona vas polako i podmuklo truju i podrivaju sve vaše napore da uspete u životu.Ona boje vašu sliku sveta. Vi stvarate i bojite vašu sliku sveta jer to su vaša uverenja. Vi ih održavate, ne priznajete ih i tako gubite sposobnost da ih proverite i menjate. Ako ih ne proveravate, vaša percepcija je bajata, zasniva se na zaključcima iz prošlosti. Tako vaša prošlost određuje vašu budućnost. Postoji izreka koja kaže: «Ako misliš da možeš, u pravu si. Ako misliš da ne možeš, opet si u pravu.» Ono što misliš, to ćeš i uraditi...tako da si u pravu.

 Život ne nagrađuje namere, misli ili želje, već dela.
 Odgovorni ste za sopstveni život, niko ga neće živeti umesto vas.
 Optužujući druge ljude, ili okolnosti, za vlastiti neuspeh, gubite mogućnost da promenite ono što možete-sebe.
 Ono što ne priznajem ne mogu promeniti. Možete promeniti samo ono što priznajete kao svoj problem-problem za koji ste vi odgovorni. Ono što ne priznate, nećete ni promeniti.

Dakle: čineći ono što ste i do sada činili, živećete onako kako ste i do sada živeli.


Autor: Nebojša Jovanović

Нема коментара:

Постави коментар