среда, 08. мај 2013.

MOGUĆE JE UTICATI NA VLASTITU SREĆU


Naša sreća je uslovljena mnoštvom faktora koji utiču na nas još od našeg rođenja. Svako od nas ima mogućnost da izmjeni neke od tih faktora i tako utiče na svoju sreću.
Sve je povezano, jedno povlači drugo, drugo povlači treće, itd. Stoga možemo reći da ima razloga zašto je neko ovakav a neko onakav. Naravno da ima i odstupanja i da i pored najboljeg vaspitanja neka djeca postaju primjeri nesretne osobe, dok neki i pored puno proživljenog bola uspijevaju da koračaju stazom sreće. Sve to pokazuje da je ovaj svijet veoma čudesan i magičan i da se u njemu krije mnogo više nego što iko od nas može da zamisli. Ali ipak se mogu izvući neki zaključci koji su dobrim dijelom kreatori našihemocija.

Šta sve kreira naš život i našu sreću?

Društvo kreira vaspitanje

Od društva zavisi kakvo će biti naše vaspitanje zato jer društvo oblikuje naše vaspitače koji onda poslije oblikuju nas. Pod vaspitačima se podrazumijeva sve ono što utiče na nas: roditelji, televizija, škola i ostalo.
Na primjer, oni koji su odrasli u Indiji od svih životinja najviše poštuju kravu i to je za njih sveta životinja, zato jer se društvo već godinama bazira na tom shvatanju.

Vaspitanje kreira navike

Vaspitanje je nešto što kreira naše navike. To vaspitanje dolazi od naših vaspitača, to jest roditelja, televizije, radija, drugih ljudi, nekih životnih dešavanja i mnoštva drugih faktora. Dok smo djeca mi nemamo nekih većih navika i kako odrastamo sve više ih gradimo. Kakve će naše navike biti zavisi najviše od naših vaspitača, posebno dok smo još djeca. Poslije kada odrastemo dobijamo mogućnost da i sami utičemo na stvaranje vlastitih navika.
Na primjer, oni koji su vaspitani strogo i religiozno najvjerovatnije bivaju religiozni, dok oni koji su odrastali među kriminalcima, najvjerovatnije steknu navike vezane za kriminal.

Navike kreiraju misli

Navike su sve ono što nas čini onim što jesmo. Na primjer, da li smo dešnjak ili ljevak, da li volimo kompjutere ili modu, da li više volimo plavu boju od ostalih, itd. Sve one informacije koje smo upili tokom svih ovih godina oblikuju naše navike koje dalje oblikuju naše misli. Može se reći da navike utiču na kreiranje misli.
Na primjer, ako volimo plavu boju, vjerovatno ćemo kupiti plavo auto ili plavi telefon, ili ako volimo filmove vjerovatno ćemo često ići u bioskop.

Misli kreiraju emocije

Misli su ono o čemu razmišljamo, to su pokretači emocija. Kada imamo tužne misli osjećamo se tužni, kada imamo vesele misli osjećamo se veseli. Znači kako mislimo tako se osjećamo i nije čak ni bitno da li su misli istinite ili ne, one opet pokreću emocije.
Na primjer, ako gledamo neki tužni film osjećaćemo se tužno, a ako gledamo neku komediju osjećaćemo se radosno.

Emocije kreiraju život

Emocije su sve ono što osjećamo, na primjer ljutina, zadovoljstvo, ljubav, tuga, itd. Neke osjećamo više a neke manje ali sve te emocije su dio nas i ne mogu se izbaciti iz našeg bića. Od vrste emocija koje preovladavaju u nama dosta zavisi kakva ćemo biti osoba.
Na primjer, ako smo jedna od onih osoba koje češće osjećaju ljubav i zadovoljstvo nego tugu i ljutinu onda ćemo većinom biti vesela i sretna osoba, a ako ne onda tužna i nesretna.

Mi možemo uticati na vlastitu sreću

Može se reći da društvo kreira vaspitanje, da vaspitanje kreira navike, da navike kreiraju misli, da misli kreiraju emocije, da emocije kreiraju život. Znači naš život kreira mnoštvo raznih faktora koji utiču jedni na druge i koji na taj način određuju da li ćemo biti sretniji ili ne. U suštini se može reći da jedno svjesno društvo stvara svjesne i sretnije ljude i obratno. Ljudi odrasli u jednom harmoničnom društvu većinom postaju harmonični dok ljudi odrasli u jednom agresivnom društvu većinom postaju agresivniji.
Ono što je dobro je da mi sami dosta možemo uticati na neke od tih faktora i na taj način postići jedan ljepši život. Mi ne možemo uticati na stepen svjesnosti društva ili naših vaspitača ali možemo uticati na vlastite navike i na vlastite misli. Radom na sebi možemo stvoriti nove navike, koje će dalje stvarati nove misli, koje će opet uticati da osjećamo nove ili drugačije emocije. Ali ovaj put emocije kakve mi želimo.
Na primjer, društvo i naši vaspitači su nas naučili da trebamo biti uspješni da bi bili sretni. To znači da ćemo mi svoju sreću tražiti kroz taj uspjeh i stalno pokušavati da budemo što uspjesniji ne bi li bili što sretniji. Ali pošto je nemoguće biti istinski sretan na osnovu spoljašnjih faktora, mi tu istinsku sreću u stvari skoro nikada nećemo ni osjetiti. Doživljavaćemo neke momente prividne sreće kada na primjer dobijemo puno novca ili postignemo uspjeh na poslu ali kada toga ne bi bilo, bili bi opet nesretni jer smo našu sreću povezali sa uspjehom. I sve to većinom zato što je društvo u kome živimo bazirano na takvim ubjeđenjima.
Mi ne možemo izmjeniti društvo ili naše vaspitače jer je to skoro nemoguće, ali ono što možemo je izmjeniti svoje navike i svoja ubjeđenja. Mi imamo mogućnost da sami shvatimo da, na primjer, spoljni uticaji ne donose istinsku sreću i da je istinska sreća u nama samima, da možemo da se mjenjamo i da razbijemo te navike koje su stvorene od strane društva, možda ne sve ali dosta njih. Tada ćemo se moći otisnuti ka jednom svjesnijem i sretnijem životu, prilično neovisnom od svih tih navika kojima je društvo ispunjeno.

Нема коментара:

Постави коментар