среда, 12. март 2014.

15 stvari koje morate da prestanete da radite sebi

Pre nekog vremena bio sam inspirisan da sastavim listu sklonosti koje sam uočio posmatrajući sebe, ali i ljude koji me okružuju. Ove sklonosti, po mom mišljenju, mogu umnogome zakomplikovati život i učiniti ga mnogo težim nego što je potrebno. Prođite kroz spisak, vidite koliko se stvari odnosi na vas i osećajte se slobodnima da u komentarima dodate stvari koje se tiču lično vas.
stop doing list
1. Prestanite da bežite od svojih problema
Ni od čega ne možete zauvek bežati, a verovali ili ne, što duže od nečega bežite, to će vam teže biti da se sa time suočite. Izazovi se pojavljuju sa razlogom, a koliko god izgledalo teško da se sa njima suočite i prevaziđete ih, oni vam uvek pružaju priliku da postanete jača i sposobnija verzija sebe. Takođe, vrlo je malo stvari koje toliko oslobađaju kao osećaj konačnog suočavanja sa nečim što ste odlagali ili čega ste se plašili toliko dugo.
2. Prestanite da lažete sebe i druge
Po mom mišljenju, laganje je proces koji prirodno teži nagomilavanju. Ono što počne kao mala i jednostavna laž (često baš sa namerom da neko ne bude povređen) brzo se pretvara u potpuno lažnu realnost, gde vas od otkrivanja istine sprečava upravo neželjena reputacija lažova. Lažemo jedni druge, ali, čak i više, lažemo sebe kako bismo zaštitili sopstveni krhki ego. Možda ćemo čak biti primorani da lažemo sebe i sada kada čitamo ovu listu, ne želeći da priznamo koliko ovih sklonosti pronalazimo kod sebe. Zapamtite da je prošlost doprinela u stvaranju onoga što ste danas, ali vas ne definiše; stoga uvek imate mogućnost da postanete potpuno iskreni. Tada ćete verovatno biti prijatno iznenađeni time koliko je lakše živeti u iskrenosti.
3. Prestanite da dopuštate strahu od grešaka da vas spreči da učinite nešto
Greške svakako mogu biti frustrirajuće iskustvo, ali one nikada nisu vredne toga da nas zadrže da radimo ono što nas privlači. Svi već znamo da se iz grešaka uči, ali moramo da zapamtimo da još više učimo onda kada izađemo iz sopstvene zone komfora i uradimo nešto novo i drugačije.
4. Prestanite da se upoređujete sa drugima
Bio to naš idol, ili čak neki prijatelj ili kolega sa posla, mnogi od nas imaju prirodnu sklonost ka upoređivanju sebe ili sopstvenih okolnosti sa tuđima. Pomislite samo koliko ste puta rekli naglas ili u sebi: „Mora da je jako lepo...“ posmatrajući neki aspekt tuđeg života. Kao što kaže poznata izreka: trava je uvek zelenija u tuđem dvorištu. Da li trava stvarno jeste ili nije zelenija za nas ne bi trebalo da bude važno, jer je jedina trava na koju treba da se fokusiramo upravo trava pod našim nogama. Onda kada prestanemo da se upoređujemo sa drugima i počnemo da se fokusiramo na sopstveno iskustvo, prihvatićemo situaciju u kojoj se nalazimo i naći ćemo motivaciju da situaciju promenimo, ako to želimo.
5. Prestanite da živite za budućnost
Bilo da je to nešto privremeno kao što je to odmor koji stiže, ili nešto trajno kao penzija, živeti za nešto u budućnosti služi samo jednoj svrsi: da nas spreči da živimo upravo sada. Jedno je sigurno – u ovom životu nikada nećemo biti mlađi nego što smo sada, pa ne postoji ni jedan trenutak bolji od ovog. Ne kažem da treba da prestanemo da pravimo planove za budućnost, pošto oni svakako mogu biti korisni, već da treba da se usmerimo na sadašnjost i dopustimo budućnosti da bude ono što treba da bude onda kada za to dođe vreme.
6. Prestanite da terate ljude da vas sažaljevaju
Niko ne voli mračne i pesimistične ljude u svom okruženju, a opet mnogi od nas dele sa drugima samo ono neprijatno i nepovoljno. Koliko god bilo prijatno dobiti nečije saosećanje, svi znamo da ono neće promeniti ništa u samoj situaciji na koju se žalimo. Naprotiv, to će samo povećati udeo nepoželjne situacije u vašoj realnosti, budući da više nećete biti jedina osoba koja se sa njom identifikuje. Prihvatite šta god da vas muči, i izaberite da krenete dalje, umesto da se prožimate pričama i emocijama koje su proizvod samog problema.
7. Prestanite da proživljavate svoju prošlost i da se za nju iskupljujete
Kao što sam već pomenuo, vaša prošlost vas ne definiše. To važi i u slučaju da je posmatrate sa odobravanjem, i kao nešto što želite da zaboravite. Koliko god prisećanje na prošlost bilo zabavno ili mučno, ništa nije važno osim sadašnjeg trenutka. Umesto da budte preokupirani nekim drugim vremenima, pokušajte da sve svoje vreme i pažnju usmerite na vreme koje je u ovom trenutku pred vama.
8. Prestanite da odlažete stvari za večno sutra
Ova tačka bi se mogla nazvati i „prestanite da budete lenji“, i najverovatnije muči najveći procenat nas koji ovo čitamo. Lenjost je smrtonosna pandemija kojoj smo se i ranije suprotstavljali, ali ona je istrajnija nego što bismo želeli. Imajući u vidu da nema drugog vremena koje je slično sadašnjosti, izaberite da se lenjosti suprotstavite malo češće nego što ste to činili ranije. Iznenadićete se koliko delanje u sadašnjem trenutku može biti zarazno. Nesumnjivo ćete biti mnogo produktivniji i motivisaniji i ostvariti više nego što ste i mislili da je moguće.
9. Prestanite da krivite stvari koje su van vas samih
Iako svi često mislimo da smo žrtva neke osobe, ili pak neke okolnosti, mnogo češće nismo upravu kada je u pitanju određivanje mesta krivice. Koliko god bile efikasne metode izbegavanja poteškoća u odnosima sa drugim osobama, one nikada ne funkcionišu u izbegavanju problema koji su u nama. Uvek ćete znati pravi problem iza svake laži, čak i najveće, a suprotstavljanje će biti teži put. Stanite iza svega što činite i shvatićete da ste u mnogo većoj kontroli nad sopstvenom realnošću, čak toliko da će vam biti udobno u sopstvenoj koži.
10. Prestanite da dopuštate da prošlost oblikuje vaše mišljenje o drugima
Prijatelj vas je možda bez razloga nazvao magarcem pre tri godine, ali to ne znači da i dan danas morate da mislite da je ipak on magarac. Uvek se vodite sopstvenim osećajem kada odlučujete da li ćete se okružiti nekim osobama, ali ne dozvolite da prošlost zamagli taj osećaj. Koliko god prošlost bila teška ili nabijena emocijama, ona je samo prtljag koji ne treba da opterećuje sadašnji trenutak. Pomislite samo koliko ste se promenili i napredovali kroz dosadašnji život, pa u skladu sa time budite otvoreni za sličnu promenu i kod drugih, umesto što biste dozvolili da vam to zamagljuje utisak.
11. Prestanite da preuveličavate očekivanja pre samog ostvarenja
Suočimo se sa time, naša mašta često luta, a još češće stvara očekivanja veća od ljudskih mogućnosti. Koliko god bilo zabavno ponekad se izgubiti u sanjarenju, to utiče na doživljaj sadašnje stvarnosti kao mnogo lošije nego što to ona stvarno jeste. Čuo sam bezbroj ljudi kako govori da se najbolje stvari u životu uvek dešavaju kada ih najmanje očekujemo, pa i nema boljeg načina da ih stvorimo nego da izgubimo očekivanja. Živite u trenutku, pa će stvari delovati mnogo uzbudljivije, umnogome zbog toga što nema nikakvih očekivanja sa kojima treba da se upoređuju.
12. Prestanite da tražite nekoga savršenog
Ne samo da je naša slika savršenstva najviše oblikovana od strane medija, već se ona stalno menja, što je čini nedosežnom. Umesto da se usmerite na potragu savršene osobe koja će vas upotpuniti, usmerite se na to da celovitost pronađete u sebi. Svi smo mi sposobni da osetimo potpunu ljubav i sami, a veze su samo produžetak te ljubavi, koji doživljavamo sa drugom osobom. Potiskivanje želje za „savršenstvom“ će vas otvoriti za povezivanje i deljenje iskustava sa bilo kime ko se pojavi u vašem životu; zapamtite da se ljubav često može pronaći na najneočekivanijim mestima.
13. Prestanite da budete nešto što niste
Bez obzira na to da li je u pitanju samo uticaj uvreženog mišljenja, ili je u pitanju lični ukus nekoga koga želite da impresionirate, učinićete sebi medveđu uslugu ako pokušate da postanete neko drugi. Čak i kada vam gluma donese ono što ste poželeli, samo ćete predstaviti lažnu verziju sebe. Kada se fokusiramo na razumevanje i potpuno prepuštanje onome što jesmo, stići ćemo mnogo dalje nego što bismo pomoću bilo kakve veštačke tvorevine.
 14. Prestanite da se samounižavate
Koliko god neko bio uvredljiv, nikada neće biti okrutniji prema nama od nas samih. Bilo da ste propustili da osvojite srednjoškolsku simpatiju, ili ste dali pobednički gol na važnoj utakmici, ništa od toga ne mora da utiče na sadašnjost. Da biste se oslobodili, izaberite da ovaj trenutak kreirate iznova, umesto što ga sputavate mislima koje su potpuno nebitne za sve sem vaš um.
15. Prestanite da čitate i počnite da činite
time for action
Koliko god čudesni bili citati, knjige, ili pak članci kakav je ovaj, vreme je da sve ono što smo naučili i upotrebljavamo redovno.
Dozvolite ovim izvorima znanja da budu početna tačka, a ne neprestano potreban podsetnik.

Da li prihvatate ili potcenjujete sebe?

Na svakom koraku možemo da čujemo i pročitamo da je samopouzdanje neophodno da bi se postigao ispunjen i uspešan život. Neki kojima samopouzdanje nedostaje (a ima nas više nego što možete da pretpostavite), često misle kako je to osobina koja je Bogom dana, a da su oni bili negde ispod korita kada se ona delila. Drugi pokušavaju da ga razviju po principu „fake it till you make it“ (nešto kao „foliraj se dok ti ne uspe“) i kada im taj metod ne donese očekivane rezultate, postaju još nesigurniji i sve više se povlače u sebe.
Samopouzdanje se ne može kupiti u kesici, smućkati i popiti. A i zašto biste to hteli? Razvijajte ga postepeno i uživajte u svakom delu procesa. No, počnite od početka: najpre prihvatite sebe onakvim kakvi jeste.

Nedostaje vam samopouzdanje? Prihvatite sebe!

Sagledajte realno svoje kvalitete. Budite svesni ličnih vrednosti uprkos tome što znate da niste savršeni. Kada postanete svesni svojih vrednosti i nedostataka, prihvatite sebe bez osuđivanja svojih ograničenja i slabosti.
Samoprihvatanjem postavljate solidan temelj i olakšavate sebi lični rast i razvoj, podstičete samodisciplinovanost, upornost i strpljivost. Ako se potcenjujete ili precenjujete, onda zavisite od mišljenja drugih i od spoljašnjih okolnosti. To je nestabilna osnova sa koje ne može da se ispuni sopstveni potencijal.
Koje su osobine osoba koje sebe prihvataju? Evo nekih od njih:
- One su opuštene, odmerene i odlučne.
- Jasno znaju svoje vrednosti, svoju svrhu i lako vladaju sobom
- Nemaju potrebu da se prave važne i da ističu svoje vrednosti, niti da ponižavaju ili potcenjuju drugeprihvatanje sebe
- Ne jure za komplimentima i priznanjima drugih
- Spontano pružaju i primaju podršku, pomoć i ljubav
- Smatraju se lično odgovornim za svoju dobrobit i razvijanje

Kako vrednujete sebe?

Odgovorite na sledeća pitanja će vam pomoći da to proverite:
  • U čemu ste bili uspešni i u čemu ste uspešni sada? (Odgovori tipa „ni u čemu”, „u svemu”, „u mnogo čemu“ i sl. se ne važe.)
  • Kako reagujete na svoje greške? Da li ih vidite kao prilike za učenje ili osuđujete sebe i prihvatate ulogu žrtve?
  • Koliko ste radoznali i otvoreni za nova iskustva?
  • Koliko sebe ohrabrujete, a koliko kritikujete?
  • Šta govorite o sebi kada treba da uradite nešto što je teško ili puno izazova?
  • Možete li bez oklevanja da navedete pet osobina koje volite kod sebe?
unutrašnji dijalog
Većina ljudi koji sebe smatraju nedovoljno vrednim ili neuspešnim u stvari sebe potcenjuje. Jedan od moćnih načina da se popravi ovaj stav prema sebi je nadgledanje i menjanje unutrašnjeg dijaloga. Obratite pažnju na to šta govorite sami sebi. Ako većinom govorite obeshrabrujuće i negativne stvari, promenite to. Odnosite se prema sebi sa poštovanjem. Ohrabrite sebe. Pohvalite sebe kada ste nešto dobro uradili. Ne prebacujte sebi kada nešto nije išlo onako kako ste očekivali. Umesto toga, napravite plan i ispravite to.

Kako možete da razvijete samoprihvatanje

Evo nekoliko ideja:
  • Sve što radite, radite najbolje što umete. Rouz Kenedi je govorila svojim sinovima: „Budite kopači jama, ali budite najbolji kopači jama.“
  • Budite odgovorni prema svojim obavezama; ispunjavajte dogovore i rokove 
  • Ispoljite i razvijajte svoje kvalitete
  • Koristite svoje talente
  • Održavajte ravnotežu između svog rada i zabavljanja
  • Jasno izražavajte svoje potrebe
  • Družite se sa ljudima koje smatrate vrednim i uspešnim
  • Održavajte dobro zdravlje i kondiciju
  • Budite ljubazni prema drugima
  • Pružajte drugima podršku i pomoć
  • Širite svoja interesovanja i obogaćujte svoja znanja
  • Precizirajte svakodnevno šta vam je u tom danu važno i potrebno. A potom se ponašajte shodno tome.
  • Na kraju svakog dana, podsetite sebe kojim svojim postupcima možete da se ponosite. Ako niste zadovoljni nekim svojim postupcima, ne krivite sebe već razmislite šta je to što biste sledeći put mogli drukčije da uradite.
  • Svako veče, odajte sebi priznanje za sve ono što ste u toku tog dana uradili, bez obzira na to kako vam se malim ili velikim to činilo.
Ako ste spremni na konkretnije mere, evo jedne vežbe koja može da vam pomogne da postanete svesni svojih vrednosti i nedostataka.
Uzmite list papira i napravite na njemu dve kolone: Moji kvaliteti i Moji nedostaci.
U koloni Moji kvaliteti ispišite jedno ispod drugog sva svoje znanja, veštine, sposobnosti, osobine koje vam se dopadaju kod vas samih itd. Pišite bez (lažne ili nametnute) skromnosti. Naravno da ima ljudi koji znaju i umeju mnogo više od vas, ali to je potpuno nevažno.
U koloni Moji nedostaci ispišite sve ono što vam se kod vas samih ne dopada.
Koja kolona je duža? Pogledajte još jednom i dodajte ono što nedostaje ili oduzmite ono što je višak.
dovljno dobar
Pošto samo saznanje o (neželjenoj) situaciji nju ne može da promeni, idite dalje.
Precrtajte naziv kolone Moji nedostaci i napišite umesto toga: Osobine koje želim, mogu i spreman sam da promenim. Kako vam se sada čini? Kako se osećate kada ste ovo napisali?
Idemo dalje:
Podvucite crtu ispod kolone Kvaliteti. Napišite ispod crte: Kvaliteti koje ću da razvijem.
Sada svoje nedostatke iz desne kolone preformulišite u kvalitete. (Na primer: „Lenj sam“ u „Vredan sam“ ili „Uvek kasnim“ u „Uvek stižem na vreme“.) i zapišite ih u rubrici Kvaliteti koje ću da razvijem. Primetite kako se osećate. Bolje nego pre početka vežbe? Spremni na akciju?
Sada odsecite desni deo papira na kome se nalazi kolona Moji nedostaci. Iscepkajte ga na sitne komadiće i/ili spalite. Levi deo papira koji vam je ostao je vaša ToDo lista. Napravite plan i pređite na posao!
Želimo vam puno uspeha! Javite kako napredujete.


Neva Rajković i Zorana Timotijević, psiholog

PSIHOLOGIJA - Kultura tolerisanja



Živimo u vremenu kada je tolerantnost ne samo visoka društvena vrednost, već i način življenja i preživljavanja. Tolerantnost je postala imperativ političke korektnosti. Povremeno smo svedoci paradoksa da borci protiv netolerancije postaju veoma netolerantni prema onima koji, po njihovom mišljenju, nemaju pravo da budu netolerantni.


Ali šta je to tolerantnost? Kakva je to vrsta međuljudskog odnosa? Da li je to neka vrsta ljubavi?

Mnogi smatraju da je tolerisanje neke pojave isto što i njeno prihvatanje ili poštovanje. I kada neko pokušava nekoga da natera da prihvati nešto što mu je neprihvatljivo, da mu se sviđa ono što mu se ne sviđa, da poštuje ono što prezire, tada nastupa problem. Zahtev za ovako shvaćenu tolerantnost samo podgreva postojeću netolerantnost.

Bolje je da koristimo našu reč za tolerantnost: trpeljivost. A ova reč jako dobro otkriva šta jeste suština tolerantnosti, upravo zato što je u njenom korenu glagol trpeti. Prema tome, tolerantni smo onda kada nekoga ili nešto možemo da trpimo, da istrpimo. I u latinskom je slično jer je etimologija reči tolerancija povezana sa rečju podnošenje.

A kada trpimo? Onda kada nešto ili neko ugrožava neke naše vrednosti, kada nam se nešto ne sviđa, kada nas uznemirava, iritira, kada nam je neprijatno.

Suprotnost je netolerancija, netrpeljivost. Tim rečima opisujemo osobu kojoj je veoma neprijatno tako da počinje da se ponaša agresivno, nasilno, destruktivno. I upravo preko ove suprotnosti možemo shvatiti pravo značenje trpeljivosti. Trpeljivi smo onda kada nam se nešto ne sviđa, ali kada zbog toga nismo agresivni. Tolerantnost je nenasilje.

Dakle, tolerantnost nije ni prihvatanje, ni poštovanje nečega. Upravo obrnuto. Ona je oblik ljudskog ponašanja prema onome što data osoba ne prihvata i što joj se ne sviđa. Kao što neko ima pravo da mu se nešto sviđa, tako neko drugi ima pravo da mu se to isto ne sviđa. Problem nastaje onda kada prvi pokušavaju da uvere druge, ili da drugi uvere prve. Kada su njihovi stavovi nepomirljivi, jedino rešenje koje omogućuje da ostaju u komunikaciji, u istom prostoru jeste da tolerišu jedno drugoga.

Iako je trpeljivost važna u bliskim odnosima, odnosima ljubavi, ona ipak mnogo više pripada javnom prostoru i javnoj komunikaciji. Više nego ljubavi, ona pripada ljubaznosti. A ljubaznost je kada se ponašamo kao da volimo, iako možda ne volimo. Da bismo bili kulturni, moramo se samokontrolisati, vladati sobom. Nema kulture bez tolerantnosti.

A kada ljudi shvate da nisu dužni ni da prihvate ni da cene ono što je suprotno njihovim vrednostima, već samo da ne pokazuju agresivnost, procenat tolerantnih se drastično poveća.

Dr. Zoran Milivojević

PSIHOLOGIJA - Mržnja i strast



Oni koji mrze nakon ljubavi treba da znaju da postaju žrtve mržnje, jer ona emocionalno vezuje za bivšeg partnera, nekada jače nego sama ljubav


Sigurno ste nekada čuli da neko ko je ranije govorio kako voli neku osobu izjavljuje da je sada mrzi. Takve izjave rađaju pitanja o povezanosti ljubavi i mržnje. Koliko su ljubav i mržnja povezana osećanja?

Kada neku osobu volimo, tada imamo pozitivan odnos prema njoj kao ljudskom biću. Sviđaju nam se oni ljudi koje u skladu s našim kriterijumima ocenjujemo pozitivno. Zbog toga u prisustvu tih ljudi osećamo prijatnost koja nas motiviše da im priđemo, da ostanemo u kontaktu sa njima. Upravo zato je i nastala reč prijatelj. Iz želje da takav odnos traje, emocionalno se vezujemo za tu osobu, pa osećamo pripadnost, povezanost, solidarnost i sve ono što obuhvatamo pojmom ljubav.

Poput ljubavi, mržnja je osećanje prema drugome kao osobi. Dok je u ljubavi naša ocena druge osobe veoma pozitivna, u mržnji je ona veoma negativna. Kada zaključimo da je drugi zla osoba, tada nastaje mržnja. A ljudi najčešće drugog označavaju kao zlog onda kada misle da je on svesno i namerno, neopravdano, bez ikakvog razumnog razloga ili povoda, ugrozio ili uništio nešto što je za njih vrednost.

Prema tome, ljubav i mržnja su toliko suprotna osećanja da se međusobno isključuju. Veoma je teško istovremeno osećati i ljubav i mržnju prema jednoj osobi. Ne samo da su takvi odnosi u kojima se smenjuju periodi ljubavi i mržnje haotični, već je i sama osoba koja se tako oseća potpuno zbunjena svojim osećanjima. Ali odnos mržnje može doći posle odnosa ljubavi.

Onaj ko je nekada voleo počinje da mrzi kad počinje da misli da ga je drugi prevario, razočarao, odbacio, iskoristio, ponizio i slično. Mržnja se rađa iz potrebe za osvetom: drugi je zao i treba da ispašta!

Oni čija je zaljubljenost neuzvraćena nalaze razlog za mržnju u svom doživljaju da je drugi uživao u tome što ih je prezrivo odbacio. Misle da drugi smatra da zaslužuje nekog boljeg, dostojnijeg sebe, da je drugi ohola, zla osoba čiji postupak zaslužuje osvetu.

Drugi čest razlog za mržnju jeste kada drugi napusti osobu nakon perioda ljubavi i zajedničkog života. Tada ostavljena osoba zaključuje da je izneverena, da je ona gubitnik, a drugi pobednik. Iz takvog doživljaja nepravde javlja se osvetnička mržnja koja je tako česta u teškim razvodima.

Treba izbegavati one načine razmišljanja koji dovode do mržnje jer je ona veoma opasno osećanje povezano sa uništenjem, sa ubistvom drugog. Oni koji mrze nakon ljubavi treba da znaju da postaju žrtve mržnje, jer ona emocionalno vezuje za bivšeg partnera, nekada jače nego sama ljubav.

Dr. Zoran Milivojević

PSIHOLOGIJA - Zavisnost od ljubavi




Da li možete živeti bez voljene osobe i treba li da se zabrinete ili radujete ako vam partner kaže da će umreti bez vas?

Ako vam voljena osoba kaže: „Nema mi života bez tebe”, da li treba da vam je veoma drago ili treba da se zabrinete? Da li je zavisnost u ljubavi dobra ili nije?

Kada oni koji se vole nikada ne bi raskidali, tada zavisnost ne bi bila problem. Ali savremeni načini života su takvi da sve manje ljudi daje garanciju da će doživotno voleti. Pa ni onima koji je daju ne možemo potpuno verovati da će se toga držati i za nekoliko decenija.

Kada kažemo da je nešto od nečega zavisno, tada tvrdimo da ono prvo jednostavno ne može postojati bez onog drugog. U tom smislu smo mi, ljudi, u stvarnosti zavisni od svega onoga bez čega zaista ne možemo živeti. Zavisni smo, na primer, od zadovoljenja osnovnih potreba. Ali kada neko počinje da misli da ne može živeti bez onoga bez čega u stvarnosti može, tada ta umišljena zavisnost može postati poremećaj. U takozvanim hemijskim zavisnostima je to jasno. Kada je neko zavisan od opijata, tada misli da će bez njih umreti, ali u stvarnosti je upravo suprotno: umire se od viška, a ne od nedostatka droge.

Zavisnost od ljubavi nastaje onda kada neko počne da pogrešno veruje da ne može živeti bez osobe koju voli. Kada pomisli da bi voljeno biće prestalo da je voli ili umrlo, za osobu je to kraj njenog života. Kada se to zaista desi, većina ovih ljudi, uprkos snažnim i dugotrajnim patnjama, ipak nekako preživi. Ali neki izvrše samoubistvo ili dovedu sebe u situaciju da nastradaju ili jednostavno uvenu i čekaju smrt.

Važno je razlikovati odnos odraslih prema ljubavi od dečjeg odnosa. Biti odrastao znači biti sposoban sam brinuti o sebi, odnosno samostalno živeti. Idealna odraslost donosi poziciju nezavisnosti od drugih ljudi, pa i od njihove ljubavi. Kada su deca u pitanju, sasvim je drukčije jer su ona zaista zavisna od svojih roditelja i njihove ljubavi. Ako odrasla osoba nije voljena, kvalitet njenog života će biti nizak, ali ona neće umreti. Ali ako malo dete nije voljeno, zanemarivanje ne samo da će ugroziti razvoj njegove ličnosti i njegovo mentalno zdravlje, već može ugroziti i njegov život.

Za decu je ljubav potreba, a za odrasle je želja. Ali mnogi odrasli ne odrastu do kraja, već nose u sebi svoje „unutrašnje dete” tako da imaju dečji stav prema ljubavi.

Ne biti zavisan od voljene osobe ne znači ne biti vezan za nju. Emocionalno vezivanje mora postojati jer je ono suština ljubavi. Odrasli se vezuju za voljenu osobu znajući da ako budu ostavljeni njihovom životu nije kraj, da će biti žalosni, ali da će prežaliti osobu i da će ponovo kvalitetno živeti i voleti.



Dr. Zoran Milivojević 

PSIHOLOGIJA -TAKAV SAM KAKAV SAM



Ako volimo nekoga, to ne znači da volimo i sva njegova ponašanja i da prihvatamo sve njegove želje. Zbog toga oni koji razlikuju osobu od ponašanja znaju da vole partnera i onda kada im se ne sviđa neki njegov postupak


Postoji razlika između osobe i onoga što osoba čini. Na primer, veoma pametna osoba može izgovoriti poneku glupost. Ovo razlikovanje osobe od njenog ponašanja je izuzetno važno jer ima duboke psihološke posledice. Možemo reći da se ljudi dele na one koji ovu razliku poznaju i one koji je ne poznaju. Oni prvi imaju daleko bolje odnose sa drugim ljudima, ali i sa samima sobom. I jedni i drugi različito razumeju ljubav.

Ljubav je odnos prema drugome kao osobi, kao ljudskom biću. Ako pravimo razliku između osobe i njenih postupaka, onda postaje moguće da imamo različit odnos prema osobi od odnosa prema njenim postupcima. U tom slučaju ljubav, koja je pozitivan odnos prema osobi, nije poništena negativnim odnosom prema nekom njenom postupku. Ako volimo nekoga, to ne znači da volimo i sva njegova ponašanja i da prihvatamo sve njegove želje. Zbog toga oni koji razlikuju osobu od ponašanja znaju da vole partnera i onda kada im se ne sviđa neki njegov postupak. Oni takođe znaju da razlikuju sebe od svojih postupaka i znaju da ih partner voli i onda kada kritikuje neko njihovo ponašanje. Njihova predstava o ljubavi uključuje konflikt i kritiku. Sasvim drukčiji stav ima osoba koja ne razlikuje sebe od svojih postupaka. Ona misli da onaj koji ne prihvata ili osuđuje neko njeno ponašanje u stvari osuđuje i odbacuje nju kao ličnost, kao osobu, kao ljudsko biće. Zbog toga će ona svaku kritiku nekog njenog ponašanja ili odbijanje ispunjenja neke njene želje doživljavati kao odbacivanje, kao negaciju ljubavi.

To proizlazi iz toga što ona svaki svoj postupak i svaku svoju želju doživljava kao deo sebe. Na primer, što joj je neka želja važnija, to je više doživljava kao deo sebe. Ona ima odnos prema svojim postupcima kao da su oni organi iz kojih je sastavljeno njeno telo.

Osoba koja ne razlikuje sebe od svojih postupaka otpisuje mogućnost promene. Kada od nje tražimo da nešto promeni, to doživljava kao zahtev da ona bude neko drugi, da ona ne bude ona. I zato će u svađi uvređeno uzviknuti: Takav sam kakav sam. Ili uzmi ili ostavi!

I zato su reči veoma važne, pogotovu kada kritikujemo ili odbijamo neku želju. Formula je u jasnom pokazivanju dvojnosti: pokazati da prihvatamo osobu i pokazati da ne prihvatamo ponašanje ili želju. Kritiku uvek jasno uputiti ponašanju, a nikako ne osobi. Kada pohvalimo osobu, a kritikujemo ponašanje, tada voljenoj osobi pomažemo da počne da razlikuje sebe od svog ponašanja. A to je put u promenu neželjenog ponašanja.

Iako je davno u Bibliji napisano: Mrzi greh, a ne grešnika, još uvek učimo ovu razliku.

Dr. Zoran Milivojević

PSIHOLOGIJA - KADA UDVARANJE PRELAZI U ZAVOĐENJE


Imidž koji imamo može da privuče osobu ali ne i da je dugo zadrži

Sasvim je logično da se neko, kada se zaljubi ili kada želi da ostavi utisak na osobu koja mu se sviđa, jako trudi da se predstavi u najboljem svetlu. Tada osoba jednostavno prikriva one svoje osobine za koje veruje da se drugome neće dopasti, a naglašava one osobine za koje veruje da će ih drugi ceniti. To je isti princip ulepšavanja koji postoji kod ženskog šminkanja: naglasiti ono što je lepo, prikriti ono što nije.

Ulepšavanjem se prikriva istinito ili pravo stanje stvari, tako da se može reći da je ono jedna vrsta obmane. Ali ova obmana nije skrivena jer kada je neko našminkan to se vidi, tako da onaj koji gleda zna da ne gleda stvarnost, već da gleda šminkom ulepšanu stvarnost, iluziju lepote. Kada gledamo osobu koja se potrudila da se ulepša iako je poznajemo i znamo da ona u stvarnosti nije tako lepa, to u našem umu izaziva konflikt između onoga što gledamo i onoga što znamo. Naš konkretni um reaguje na ono što trenutno gleda, a naš apstraktni um zna da je to iluzija.

Pitanje koje se postavlja tiče se granice dozvoljene i nedozvoljene iluzije. Kada udvaranje prelazi u zavođenje? Većina bi se složila sa tim da je prihvatljivo da neko naglašava onu osobinu koju ima, a da je neprihvatljivo kada tvrdi da ima onu osobinu koju ne poseduje. Ovaj problem postaje još kompleksniji kada iz domena vidljivog, u šta spada fizički izgled, pređemo u domen nevidljive ličnosti i karaktera.

U savremenom društvu je veoma važan imidž, kako neko izgleda i ponaša se, kakav utisak ostavlja na druge. Zbog toga su mladi preokupirani svojim izgledom, modom, ponašanjem, odnosno utiskom koji ostavljaju na onu publiku koja im je važna. Veoma mnogo mladih misli da je najvažnije da dobro izgledaju pa da budu srećni i uspešni u životu. Mnogi od njih su, posledično, veoma nesrećni jer znaju da nikada neće izgledati toliko dobro koliko žele.

Kao da postoji kolektivni zaborav da u ljubavnom životu imidž jeste važan, ali nije dovoljan. Imidž, predstavljanje sebe na određeni način, može pomoći da drugi bude privučen, ali on nema moć da dugotrajnije zadrži drugoga. I zato nastaju problemi kada je potrebno ostvariti bliskost, kada je potrebno skinuti masku, sebe pokazati u celosti. Kada druga osoba shvati da postoji velika razlika između blistave fasade i zapuštene unutrašnjosti nečije ličnosti, razumljivo je da reaguje razočaranjem i povlačenjem. Tada gube obe strane, i prevareni i prevarant. Pojavljuje se strah od bliskosti i vezivanja, a ljubav zamenjuju foliranje, površni i plitki seksualni odnosi i kratkotrajne zaljubljenosti.

A kolektivno foliranje dovodi do nove ljubavne etike: svako ima pravo da se pretvara kako bi bio prihvaćen, prevareni su samo oni koji su sami pristali da budu prevareni. Ko je naseo sam je kriv. I zato je za orijentaciju u ovim stvarima psihologija sve važnija.

Dr. Zoran Milivojević

SEKSUALNI LOV


Zašto neke osobe, kada osvoje potencijali „plen”, izgube interesovanje

Dok je udvaranje ponašanje osobe koja želi da ostvari ozbiljnu vezu, zavođenje je ponašanje osobe koja ima skriveni cilj. Iako se osoba predstavlja kao neko ko želi ozbiljnu vezu, ona teži nečemu drugom. A kada uspe da ostvari svoj skriveni cilj, osoba gubi svako dalje interesovanje za osobu oko koje se prethodno toliko trudila.

Veoma često izgleda da je taj skriveni cilj seksualni odnos. Tipično je da se posle nekoliko seksualnih odnosa osoba „ohladi” i povuče iz veze koja je tek na početku. Takvo njeno ponašanje dovodi do toga da se druga strana, žena ili muškarac, oseti izneverenom, prevarenom, iskorišćenom.

Međutim, ono što ovi ljudi traže u ljubavnom odnosu nije seks, već osećanje da su privlačni, da su vredni, da zaslužuju da budu prihvaćeni. Oni misle da će ukoliko uspeju da privuku određenu osobu koja im imponuje nekako potvrditi svoju vlastitu vrednost i bolje se osećati. Ali, i onda kada uspešno privuku drugog ili drugu, ne uspevaju da održe osećanje lične vrednosti duže vreme. Kako nisu ni svesni da traže osećanje lične vrednosti tamo gde ga ne mogu naći, zaključuju da dati partner nije dovoljna motivacija, tako da nastavljaju da traže dalje i da šarmiraju.

Što se osoba oseća manje vrednom i privlačnom, to oseća veći impuls da se ovako dokazuje. Neki muškarci u četrdesetim, koje „trese” kriza srednjeg doba, dobar su primer za to. Večernji izlazak se pretvara u lov na „komade”, na mlađe žene i devojke, čije osvajanje bi trebalo da potvrdi privlačnost i seksualnu moć dotičnog gospodina. Kada je plen ulovljen, stavlja se „recka” i gubi se svako dalje interesovanje za datu osobu. Nekada je ova transformacija ličnosti veoma velika: šarmantni gospodin se pretvara u mrzovoljnog i dosadnog tipa. Šarm je bio samo način da se ulovi plen. A kako kažu Kinezi: „Čemu zamka kada je zec već uhvaćen”.

Iako smo dali za primer srednjovečne muškarce, seksualni lov je ponašanje koje je možda još više izraženo kod mlađih muškaraca. Ali ne samo muškaraca. I mnoge devojke i žene žele da potvrde svoju privlačnost, vrednost i vlastitu cenu na ovoj vrsti tržišta. I onog trenutka kada dobiju ono što žele, ali se ne osete ispunjenima, tada se hlade da bi se ponovo zagrejale za nekog drugog.

Druga imena za seksualnog lovca su ženskaroš, švaler, promiskuitetna osoba, itd. Nekada su im drugi zavideli na tome. Danas se smatra da je to znak emocionalne nezrelosti, bežanje od emocionalnog vezivanja, a nekada i znak prave zavisnosti od seksa. Ako tražimo savremeni uzor muškarca, seksualni lovac svakako nije kandidat za to.

Zoran Milivojević