четвртак, 30. април 2015.

Eckhart Tolle – Kraj patnje


Predaja znači da prihvatite ovaj trenutak kakav jeste. Ali nećete moći da se predate dok vam ne bude dosta patnje, dok ne budete patili dovoljno. I na nekom nivou vi prepoznate da se uglavnom ta patnja stvara sama. Stvara se iz otpora onoga što jeste, stvara se iz interpretacije nečega što jeste, dolazi iz misli, iz interpretacije, a ne iz situacije. Onda shvatite da ste dovoljno patili i samo kada ste zaista puno patili u životu, vi ste u mogućnosti da kažete da vam više ne treba.

Patnja je predivan učitelj, patnja je uglavnom čovjekov jedini spiritualni učitelj i patnja vas produbljuje i posteno erodira osjećaj koji Um stvari o sebi. Ego! I za neke ljude dodje trenutak kada shvate da su propatili dovoljno i to je na primjer slučaj sa skoro svim ljudima koji se povuku. Ako ih pitate svi su iskusili svoj dio ljudske patnje, inače ne bi bili otvoreni ka Poruci. Oni su iskusili svoj dio ljudske patnje i došli su do trenutka gdje su spremni da slušaju poruku koja kaže “Postoji drugi način života. Postoji drugi način života, kojim možete da živite, koji vama ne stvara dalju patnju.” Jer u velikoj mjeri ljudi sami sebi stvaraju patnju i kada ste spremni da čujete tu Poruku, to je zaista Poruka koja postoji u svakoj religiji.. To je najvažnija poruka budizma, a to je kraj patnje. Čak i najvažnija poruka Isusovih učenja je pronalaženje bisera velike vrijednosti, pronalaženja Carstva Nebeskoga koja je u tebi sada i ovdje. Kao što je rekao Isus i to je naravno kraj življenja u stanju patnje. Neko može da kaže da vam treba patnja da bi shvatili, da ste došli do tačke ostvarenja, da ne morate više da patite, i to je paradoks.
Ako ja nisam patio, onda ovo učenje ne bi postojalo. Možete reći da je jednim dijelom došlo kao rezultat intenzivne patnje, jer kao ljudsko biće ne bih mogao da se spiritualno razvijam ako nisam patio. Tako da je patnja moj najveći učitelj i patnja je za većinu ljudi najveći učitelj. I onda neki ljudi, kada postanu spremni, stupe u kontakt sa spiritualnim poučavanjem učitelja i tako mogu da ubrzaju proces ostvarenja. A to je da ne morate da patite, već samo da budete spremni da to čujete.


Buda je pričao o ničem drugom, prije 2600 godina, da može doći kraj samonanijete patnje i kada više ne nanosite sebi patnju (zapamtite to je misao, misao vas čini da patite više nego bilo šta drugo) to nije uobičajeno neka situacija, to je vaša interpretacija situacije kako je to u stvari strašno. Kada to shvatite onda vidite da postoji drugi način da živite, tako što se više ne raspravljate mentalno o tome šta jeste i to je kraj samonanijete patnje. I ako ne nanosim sebi više patnju, onda više ne nanosim patnju drugima, jer to dvoje uvijek idu zajedno.

Da li ste po navici “onaj ili ona što čeka”?


Čekate li iz navike? Koliko vremena u životu provodite čekajući? Ono što nazivam »čekanjem u užem smislu« jest čekanje u redu na pošti, u prometnoj gužvi, u zračnoj luci ili da netko stigne, da završite posao i tako dalje. »Čekanje u širem smislu« je čekanje odmora, boljeg posla, da djeca odrastu, uistinu smislenog odnosa, uspjeha, novca, da nekome budete važni, da se prosvijetlite. Nije neuobičajeno da ljudi cijeli život čekaju kako bi počeli živjeti.

Čekanje je stanje uma. To u osnovi znači da želite budućnost, a ne želite sadašnjost. Ne želite ono što ste dobili, nego želite ono što niste dobili. Sto god čekali, nesvjesno stvarate unutarnji sukob izme- đu onoga što jest sada i ovdje, gdje ne želite biti i projicirane budu- ćnosti koju želite. To uvelike smanjuje kakvoću vašega života, jer time gubite sadašnjost.
Nema ničeg lošeg u tome što težite poboljšati svoju životnu situ- aciju. Možete je poboljšati, ali ne možete poboljšati svoj život. Život je ono najvažnije. Život je vaše najdublje unutarnje Biće. Ono je već cjelina, dovršeno i savršeno. Vaše se životne situacije sastoje od okol- nosti i iskustava. Nema ničeg pogrešnog u postavljanju ciljeva i težnji za postizanjem. Pogreška se krije u tome što ciljeve koristite kao zam- jenu za osjećaj života, kao zamjenu za Biće. Tada nalikujete na graditelja koji ne obraća pažnju na temelje zgrade, nego puno vremena provodi gradeći katove. Jedina točka u kojoj možete pristupiti Biću jest Sadašnji trenutak. Primjerice, mnogi ljudi čekaju blagostanje. Po- štujete li, priznajete i potpuno prihvaćate svoju sadašnju stvarnost – ono gdje se nalazite, tko ste i što upravo sada radite – prihvatite li potpuno ono što imate, tada ste zahvalni za ono što imate, zahvalni za ono što jest, zahvalni za Biće. Zahvalnost zbog Sadašnjeg trenutka i ispunjenost života u Sadašnjem trenutku predstavljaju pravi napre- dak. Napredak ne može doći u budućnosti. S vremenom će se napredak očitovati na različite načine.
Ako ste nezadovoljni onim što imate ili ste čak frustrirani i bijesni zbog onoga što vam sada nedostaje, to bi vas moglo potaknuti da se obogatite, ali čak i kad biste zaradili milijune i dalje biste osjećali unutarnje stanje neimaštine, a duboko u nutrini ne biste bili zado- voljni. Možda ćete iskusiti mnoga uzbuđenja koja vam novac može pribaviti, ali to će doći i proći, a u vama će ostati osjećaj praznine i potreba za daljnjim fizičkim ili psihičkim ispunjenjem. Nećete prebivati u Biću. Stoga sada osjećajte puninu života koja jedina predstavlja pravo bogatstvo.
Odreknite se čekanja kao stanja uma. Uhvatite li sebe kako klizite u stanje čekanja… iskočite iz toga. Vratite se u Sadašnji trenutak. Samo budite i uživajte u postojanju. Ako ste prisutni, nikada neće biti nikakve potrebe da nešto čekate. Sljedeći put kad vam netko kaže: »Oprosti što si me morao čekati«, možete odgovoriti: »U redu je, nisam čekao. Stajao sam i uživao – u samom sebi.«
Postoji samo nekoliko uobičajenih strategija uma za nijekanje Sadašnjeg trenutka koje su dio običnog nesvjesnog. Lako ih je pre- vidjeti jer su u velikoj mjeri dio normalnog života: statični naboj traj- nog nezadovoljstva u pozadini. Ali što više vježbate nadgledanje vlastitog unutarnjeg mentalno-emocionalnog stanja, to će vam lakše biti uočiti kad upadnete u zamku prošlosti ili budućnosti, odnosno nesvjesnog i probuditi se iz sna o vremenu u Sadašnji trenutak. Ali bu- dite oprezni: lažno i nesretno ja, utemeljeno na poistovjećivanju s umom, živi od vremena. Ono zna kako Sadašnji trenutak predstavlja njegovu smrt i stoga se osjeća ugroženim. Učinit će sve što je u njegovoj moći da vas odvuče iz sadašnjosti. Pokušat će vas zadržati u zamci vremena.


Iz knjige Eckharta Tollea “Moć sadašnjeg trenutka”»

Meditacija je stanje bez uma


Meditacija je stanje čiste svijesti bez ikakvog sadržaja.

Obično je vaš um prepun otpadaka, baš kao kad je ogledalo prekriveno prašinom. Um je stalno u prometu: misli se kreću, težnje su u pokretu, sjećanja se kreću, ambicije se kreću- sve je to u stalnom prometu. Jedan dan unutra, drugi dan vani. Čak i kada si u snu tvoje misli neprestno rade, to su snovi. To su razmišljanja, to je i dalje briga i jad. To je priprema za naredni dan, neko podzemlje u tebi radi…
Meditacija,  š t a   j e  t o ?
Ovo stanje nije meditacija. Upravo njegova suprotnost je meditacija. Kada nema prometa tada i razmišljanje prestaje, misli se ne kreću, težnje se ne pokreću, ti si potpuno tih upravo ta stišanost je meditacija.
U toj tihosti istina se spoznaje, nikako drugačije.
Meditacija je stanje bez misli.
Ti ne možeš otkriti meditaciju pomoću uma. Um teži da ovjekoveči sebe. Ti ćeš naći meditaciju samo ako ostaviš misli po strani, ako budeš hladan, indiferentan, skriven od misli, a promatrati kako misli prolaze, ne poistovjećivati se sa time, ne misliti- ja sam to.
Meditacija je svjesnost da “ja sam” nije um. Kada svijest prodre dublje u tebe, tada malo po malo počnu nadolaziti neki trenucitrenuci tišine, trenuci čistog prostora, trenuci prozračnosti, trenuci kada se ništa ne kreće u tebi i kada je sve mirno. U takvim mirnim trenucima ćeš spoznati ko si, spoznat ćeš tajnu ovog bitisanja.
Dolazi dan, dan velikog blaženstva, kada će meditacija postati tvoje prirodno stanje. Misli su nešto neprirodno, to nikada ne može postati tvoje prirodno stanje.
Kada nema misli, tada smo jedino opušteni. No, to smo izgubili, izgubili smo rajsko blaženstvo. Ali to se može i povratiti.
Samo pogledaj u oči djeteta, tamo ćeš vidjeti nevjerovatnu tišinu, bezazlenost. Svako dijete dolazi na svijet sa meditativnim stanjem ali brzo
biva uvedeno u društvenu igru biva naučeno kako da misli, kako da kalkuliše, kako da bude razložno, kako da se samodokazuje; ono mora da uči riječi, jezike, koncepcije. Tako, malo po malo, ono gubi vezu sa vlastitom bezazlenošću. Ono biva zatrovano, otrovano od strane društva, biva jedan koristan mehanizam. Ono tako više nije čovjek.
Sve što je potrebno je da taj prostor ponovo zadobijemo. Ti si poznavao to i prije, zato si bio iznenađen kada si po prvi put spoznao meditaciju- neko veoma poznato osjećanje se rodilo, kao da je to već i ranije bilo. To je istina- poznavao si to i prije, ali si to zaboravio. Dijamant je izgubljen u gomili smeća. Ali ako bi to smeće razgrnuo, ponovo bi našao taj dijamant- to je samo tvoje. To zapravo nikada ne može biti izgubljeno, to samo može biti zaboravljeno.
Mi smo rođeni kao meditanti, a onda smo naučili puteve uma.
Ali naša prava priroda ostaje negdje skrivena duboko u nama kao neka podvodna struja. Bilo kog dan, bilo kada, ako se malo potrudiš ti ćeš otkriti da tvoj izvor i dalje teže- teže izvor svježe vode. Najveća radost u životu je da otkriješ to.


Osho: “Narandžasta knjiga”

Šta je sreća i kako je pronaći?


Što je to što svi traže? Sreća bez tuge. Kontinuirana sreća bez trunke tuge. ~ Lester Levenson
Sreća je u osnovi naše prirode.
Mi je rijetko pronalazimo, jer nismo u kontaktu sa našom pravom prirodom. Umjesto toga, sreću tražimo tamo gdje ona ne postoji.
Svijet poistovjećuje sreću sa ispunjenjem želja. Ipak, svaki postignuti cilj i ostvareno vlasništvo nad željenim stvarima pruža samo kratkotrajni užitak.
Premda možemo da cijenimo sve što imamo i da budemo zahvalni na tome, ipak, zadovoljstvo i užitak nije isto što i sreća.
S druge strane, neko može biti i voljen, čak obožavan, ali ipak ne biti sretan. Neki su ljudi, na primjer, smatrali da je Elvis Presley bio divan. Bio je zgodan, talentovan i ljubazan. Ipak, on sam, nije bio sretan.
Šta je, dakle, sreća?
Svako žudi za srećom, ali malo njih zna u njoj uživati. A oni koji uživaju u njoj, čine to samo na kratko. Vrijeme prolazi i ono što je prije bilo izvorom beskrajnog uživanja polako izblijedi.
Najbliži put kako doći do sreće jeste kroz ljubav. Voljeti stimulira sreću.
Sreća nastaje kada dajemo ljubav. Ona nastaje zato što je ljubav, takodjer, u osnovi naše prirode.
Dakle, kad volimo, mi smo sretni; a sretni smo jer smo to što jesmo i izražavamo svoju istinsku prirodu.
Naša prava priroda je sreća. To je kvaliteta duše. U stvari, duša je u svom primarnom aspektu svijest: blažena, mudra i moćna iznad svake mjere.
Međutim, mi rijetko doživljavamo našu istinsku prirodu jer smo rijetko u kontaktu sa dušom, a sve zbog naših ograničavajućih misli. One nam zasjenjuju dušu kao što oblaci zasjene sunce.
Zadatak svake osobe je da otkrije vlastitu dušu. Ovaj zadatak se obavlja kroz prakticiranje duhovnosti.
Kako širimo naše iluzije o prirodi svijeta i našeg odnosa prema njemu, tako postajemo sve više svjesni vlastitog sjaja.
Kada dajemo,  ljubav, i dijelimo ju, tada dotičemo veličanstvo naše duše. Mi ga izvodimo u svijet. Otkrivamo ga iza vela uma i pokazujemo sebe.
Onaj ko skine “glazuru”  misli, sve slojeve uma, postaje produhovljen.


Kad je um miran onda ne ostaje ništa drugo do beskonačno Ja.

Eckhart Tolle – Sada


Površno gledajući, izgleda kao da je sadašnji trenutak samo jedan u mnoštvu trenutaka. Svaki dan vašeg života izgleda kao da se sastoji od hiljade trenutaka u kojima se dešavaju različite stvari. Ipak, ako zavirite dublje, zar ne postoji samo jedan trenutak?
Uvijek?

Da li život ikada nije – ovaj trenutak? Taj jedan trenutak…
Sada, je jedina stvar od koje nikada ne možete pobeći. Jedini stalni faktor u vašem životu. Bez obzira šta se dešava, bez obzira koliko se mijenja vaš život, jedno je sigurno… Uvijek je Sada.
Obzirom da nije moguće pobjeći od Sada… Zašto ga ne bi pozdravili? Sprijateljili se sa njim? Kada postanete prijatelj sa sadašnjim trenutkom, osjećaćete se kao kod kuće bez obzira gdje ste. Ako se u sadašnjem trenutku ne osjećate udobno, bez obzira gdje idete, nosite sa sobom nelagodu. Sadašnji trenutak je takav kakav jeste. Uvijek. Možete li mu dozvoliti da bude?
Podjela života na prošlost, sadašnjost i budućnost je potpuna iluzija i tvorevina uma. Prošlost i budućnost su misaone forme, mentalne apstrakcije. Prošlost može biti upamćena samo u Sada. Ono čega se sjećate su događaji koji su se desili u Sada, i sjećate ih se u Sada. Budućnost, kada dođe, je Sada. Dakle, jedina stvar koja je stvarna, jedina stvar koja je ikada – je Sada.

Usmjeriti pažnju na SADA, ne znači negirati svoje potrebe u životu.To znači, prepoznati ono što je osnovno. Zatim se možete pozabaviti onim što je sekundarno sa velikom lakoćom. To ne znači reći: “Neću se više ničim baviti, jer postoji samo Sada” Ne.
Prvo, pronađite ono što je osnovno i učinite da vam je Sada prijatelj, ne neprijatelj. Priznajte ga, odajte mu počast.
Kada sadašnji trenutak postane temelj i primarni fokus vašeg života, vaš će se život odvijati sa lakoćom. Preskakanje obroka, izgladnjivanja, razrade poslovnih strategija, planiranja putovanja…
Šta je važnije? Djelovanje, ili ishod koji želite da postignete kroz delovanje? Ovaj trenutak, ili neki budući trenutak? Da li ovaj trenutak tretirate kao neku prepreku koju treba prevazići? Osjećate li da postoji neki budući trenutak koji je važniji?

Skoro svi živimo na ovaj način najvećim dijelom svog vremena.
Budući da budućnost nikada ne stiže, izuzev kao Sada, to je nefunkcionalan način života. To generiše konstantne unutrašnje nelagode, napetosti i nezadovoljstva. Ne cijeni život koji je Sada, i nikad nije u prošlosti ili budućnosti.
Osećanje “životnosti” (aliveness)* u svom tijelu. To će vas usidriti u Sadašnjosti. Konačno, nemožete preuzeti odgovornost za svoj život, sve dok ne preuzmete odgovornost za ovaj trenutak. Sada.
To je tako, zato što je Sada jedino “mjesto” na kome se život nalazi. Preuzeti odgovornost za ovaj trenutak, znači ne protiviti se dubokoj suštini (suchness)** Sada. Ne raspravljati se sa onim što jeste. To znači biti u skladu sa životom.

SADA je ono što jeste, jer ne može biti drugačije.
Što su budisti oduvijek znali, fizičari sada potvrđuju.
Ne postoje izolovane stvari ili događaji. Ispod površine, sve pojave su međusobno povezane… dio su ukupnosti kosmosa, koji daje formu u kojoj ovaj trenutak postoji.
Kada kažete “Da” za ono što jeste, ulazite u savez sa snagom i inteligencijom samog Života. Tek tada možete postati pokretač i dio pozitivnih promjena u svijetu. Jednostavna, ali radikalna duhovna praksa je, da prihvatate sve što postoji u Sada. Iznutra i spolja.
Kada je vaša pažnja usmjerena na Sada, nastaje budnost. To je nalik na buđenje iz sna. Iz snova misli, snova prošlosti i budućnosti. Takva jasnoća, takva jednostavnost. Ne postoji prostor za stvaranje problema. Samo ovaj trenutak, takav – kakav jeste. U trenutku u kome svesno zakoračite u Sada, shvatićete da je život svetinja. Kada ste prisutni, svetost postoji u svemu što opažate. Što više živite u SADA, sve više ćete osećati jednostavnu ali duboku radost postojanja i neprikosnovenost sveg života.
Mnogi ljudi zamjenjiuju Sada sa onim što se u njemu događa. Ali nije kao što se čini. SADA je dublje od onoga što se u njemu dešava. To je prostor u kome se događa. Zato, ne brkajte sadržaj ovog trenutka sa Sada. Sada je dublje od bilo kojeg sadržaja koji se u njemu javlja. Kada kročite u Sada, iskoračujete iz sadržaja svog uma. Neprekidan tok misli usporava. Misli više ne apsorbuju svu vašu pažnju. Ne grabe vas u potpunosti. Nastaje praznina između misli…
Prostranost. Mir. Počinjete da shvatate da ste daleko veći, silniji i dublji od vaših misli… Misli, emocije, čulna iskustva i sve drugo što doživljavate čine sadržaj vašeg života.

Moj život – je ono na čemu zasnivate osjećaj sopstva, i „moj život” jeste sadržaj, ili barem tako vjerujete.
Uporno ne vidite najočigledniju činjenicu: vaš najdublji smisao – Ja jesam – nema nikakve veze sa onim što se dešava u vašem životu, nema veze sa sadržajem.
Taj osjećaj – Ja jesam je jedno sa Sada. On uvijek ostaje isti.
U djetinjstvu i u starosti, u zdravlju i bolesti, u uspjehu ili neuspjehu, Ja jesam – prostor sadašnjeg trenutka – na svom najdubljem nivou ostaje nepromijenjen. Obično se pobrka sa sadržajem, tako da osjećate Ja jesam – Sada, samo blijedo i indirektno, kroz sadržaj vašeg života.
Drugim rečima: vaš osećaj postojanja postaje zamračen okolnostima, vašim tokom razmišljanja i raznim pojavama ovoga svijeta. SADA biva zamračeno vremenom.

I tako vi zaboravljate svoju ukorijenjenost u Biću, svoju božansku stvarnost, i gubite se u svijetu.
Konfuzija, bijes, depresija, nasilje i sukobi nastaju kada ljudi zaborave ko su.
Ipak, kako je lako sjetiti se istine i tako se vratiti kući:
Ja nisam moje misli, emocije, čulni opažaji i iskustva.
Ja nisam sadržaj svog života.
Ja sam život.
Ja sam prostor u kojem se sve događa.
Ja sam svijest.
Ja sam Sada.
JA JESAM.

Vorteks


Mnogi koji se bave prakticiranjem Zakona privlačenja mogu naići na termin Vortex. 

“Mi smo došli na ovaj svijet da budemo kreatori. Mi jesmo kreatori, samo što je neko svjestan, a neko nesvjestan kreator. Postoji nešto što zove Zakon privlačenja. To je zakon potpuno isti kao mnogi drugi u svemiru, koji funckioniraju, medjutim o Zakonu privlačenja nas nisu baš puno učili.
Što je Vortex i kakve veze ima sa Zakonom privlačenja? Prije svega, mi smo vibracijska bića, mi vibriramo, mi smo energija, sve oko nas je energija. To je prvo što moramo spoznati. Zašto je to važno? Zato što svojom vibracijom privlačimo odredjene stvari u životu, ljude, dogadjaje, sve…
Vortex je zapravo vrtlog  jedne pozitivne energije koja se nalazi na jednoj drugoj dimenziji koju mi ne vidimo jer smo fizička bića. Tu se nalaze svi naši snovi, naše želje, naše nefizičko ja, jedna predivna “drugačija” stvarnost. Kako smo enegija, mi smo i nefizička bića, ali nefizička bića u fizičkom biće. Dakle, produžetak smo nefizičkog bića. Kako život funkcionira i kakve veze ima Vortex?
Postoji nešto što se zove kontrast, a njega  defirniramo kao nešto loše, stvari koje nam se baš ne svidjaju. Ali život bez kontrasta nije moguć, jer nam je kontrast potreban da bismo odaslali sve ono što želimo u Vortex.  Jer u Vortexu je naš predivan partner, naše zdravlje, financijsko obilje, savršeno tijelo, predivan posao. To ne bi mogli staviti u Vortex da jednom nismo imali jednom loš posao, lošeg partnera, nismo bili zadovoljni sobom, bez novaca. Kontrast je nužan. Kad se desi kontrast vi ste odaslali u Vortex svoje želje, vaše nefizičko ja je u Vortexu i on sve to ima i vama samo govori, dodji u Vortex, privuci stvari iz Vortexa u svoj fizički život.
Kako vam to govori? Preko emocija. Preko emocija vam govori da ste dobrom putu, na lošem putu, da ste skrenuli s puta, ne približava ti se ono što želiš. Emocije su naš vodič i naš razgovor sa nefizičkim bićem. Kad se osjećate dobro, stvari iz vašeg Vortexa vam dolaze. Biti u Vortexu znači biti sretan.
Mi želimo sve što želimo da bi bili sretni. Zapitajte se zašto želite automobil, zašto želite partnera, zašto želite novac…  Jer mislite da ćete tako biti sretni.
Vaše nefizičko biće vam govori, budi sretan. Prvo budi sretan, da bi ti stiglo to (što želiš). Najbrže manifestacije će se dogadjati kad budete sretni. Shvatite da vam ne trebaju materijalne stvari da budete sretni. Kad znate kako Svemir funkcionira, onda ćete dobiti.. Jer vam taj auto više nije važan. Na vibraciji ste sreće gdje je to auto, i to auto stiže. Kad ste zaljubljeni u život dolazi vam partner, jer vam više nije važno da budete zaljubljeni, i onda vam on stiže.
Vortex vrtlog energije u kojem se nalaze sve vaše želje i svi vaši snovi, tu smo na ovom svijetu da budemo sretni, zadovoljni i ispunjeni uz pomoć našeg nefizičkog ja, uz pomoć Boga, duše, andjela, svemira, kako god hoćete, koji nam kroz emocije govori da li smo na dobrom putu ili ne privlačimo to što želimo.”

Ana Bučević

Moć pozitivnog unutrašnjeg dijaloga


Jeste li svjesni vašeg unutrašnjeg dijaloga? Ako ne, trebate početi s tim ovog časa. Samo se umirite i slušajte, u vama postoji jedan glas koji vam se obraća cijelo vrijeme. Ako ste ignorisali ovaj glas, propustili ste odličan alat za razvijanje jačanje vaše osobne moći.

Vaš unutrašnji dijalog može biti dobar ili loš. Ako imate naviku pozitivnog razmišljanja, vaš unutrašnji dijalog je, vjerovatno, pozitivan i vi ćete uživati u radosti pozitivnog življenja.
Na žalost, mnogi ljudi nemaju naviku pozitivnog razmišljanja i njihovi unutrašnji dijalozi su negativni. Mada rade naporno da bi poboljšali svoju situaciju, oni se doslovno samo vraćaju nazad cijelo vrijeme i pitaju zašto ne čine nikakav napredak.
Koliko uspjeha i osjećaja ispunjenosti ćete dobiti u životu je direktno propocionalno kvalitetu unutrašnjeg dijaloga. S obzirom da su unutrašnji dijalozi tako važni za vaš osobni napredak, potrebno je proučiti kakvu ulogu oni igraju.
Naš unutrašnji dijalog neprestano osudjuje i ocjenjuje šta god vidimo, čujemo ili osjetimo; naš unutrašnji dijalog daje ocjenu dobro ili loše, ispravno ili pogrešno, zasnovano na iskustvima iz prošlosti. Ovo je veoma važno za naš opstanak.
Ako vidite zmiju, vaš unutrašnji dijalog će vam reći da je opasna, ako vidite cvijet, vaš unutrašnji dijalog će reći da je lijep. Vaš unutrašnji dijalog igra ulogu stražara koji vas čuva od opasnosti. Medjutim, ovaj stražar nije uvijek od pomoći kad je u pitanju jačanje vaše osobne moći. Da li imate naviku da govorite riječi “ne mogu”? Ako imate, onda predlažemo da odmah eliminišete te riječi iz svoga rječnika. To je, možda, najvrjednija preporuka koju možete dobiti. PAZITE kad vam vaš unutrašnji glas kaže da nešto ne možete učiniti.
Da bi vas zaštitio od opasnosti vaš unutrašnji dijalog ima tendenciju da izbjegava nove stvari. Njegove namjere su dobre, on pokušava da vas zaštiti, ali istovremeno vas i previše ograničava.
Da biste mogli “rasti” morate prihvatiti nove izazove, učiti da radite nove stvari. Pretpostavite da želite zaraditi milion dolara, ali to nikad do sada niste učinili, pretražili ste bazu podataka vaših prethodnih iskustava, pohranjenih u svijesti, i niste uspjeli pronaći način.
Vaš unutrašnji glas bi zaključio “Ti to ne možeš”. On će uporno pokušavati da vas uvjeri da je ono što kaže istina, zato što on ne želi da budete u opasnosti. Ipak, realno gledajući vi morate steći nova iskustva i sposobnosti kao i novi mentalni sklop milionera, kako biste imali iskustvo zarade toliko novca. Nikad nećete naći rješenje u svojoj staroj bazi podataka. Zamijenite negativni unutrašnji glas sa novim, pozitivnim. Ne uzimajte zdravo za gotov ono što vam vaš sadašnji unutrašnji glas govori. Mislite korak dalje.
Da li je to što mi kaže istina? Budite svjesni svog negativnog unutrašnjeg dijaloga i zamijenite ga pozitivnim. To je sve što treba da uradite da biste postigli uspjeh i ispunjenje u životu. Pošto je ovo vrlo jednostavno, zašto to onda ne rade svi?
Postoji samo jedan razlog, a to je da ne znaju baš svi šta je dobro a šta ne. Ovo može da zvuči besmisleno, ali je istina. Većina ljudi ne zna šta je dobro za njih, a šta ne. Kad ljudi imaju problem, oni traže rješenja. Kupuju knjige, idu na predavanja, traže mentore i nadaju se da će to riješiti njihov problem. Na žalost, ove stvari neće riješiti njihove probleme, osim ako… Ne promijene pristup. Tek kad shvate da rješenje nije izvan njih, već unutar njih, tada će početi rješavanje problema.
Ako ste zaboravili sve što smo ovdje rekli, zapamtite ovo “Rješenja za svaki tvoj problem postoji u tebi”. Ne moraš tražiti vani, rješenje je već u tebi. Postoji jedan dio tebe koji je vječan, i on zna odgovore na sve tvoje probleme.
Samo je potrebno da se povežete sa tim dijelom. Slušaj ovaj vječni dio sebe i nikad više nećete imati problema. Ovaj dio zna šta je dobro, šta ne, zato što on zna kako cijeli Univerzum radi, jer je i sam dio njega.
Nije nam namjera da vas zbunimo pričom o vašem “vječnom ja”, o “čistom ja”, samo želimo da znate da možete imati pristup ovoj ogromnoj moći Univerzuma. Kad je dobijete , ništa nije van vašeg dosega. Slušajte svoje iskreno ja sve češće i znaćete sve više odgovora.
Postepeno ćete zamijeniti negativni unutrašnji dijalog pozitivnim. Ne morate čak ni raditi naporno na tome, to se dešava automatksi jednom kad zadobijete naviku slušanja svog iskrenog ja.
Da biste ubrzali ovaj proces, podijelićemo s vama jednu tehniku iz knjige Deepak Chopre. Svaki put kad gledate u ogledalo, gledajte u oči tu osobu i ponavljajte tiho rečenice:
– Potpuno sam nezavisan od dobrih i loših mišljenja drugih
– Nisam ispod nikoga.
– Ne plašim se nijednog izazova


Ovo su neki od najboljih unuarnjih dijaloga koje možete koristiti. Ponavljajte ih često i neka su duboko urezani u vašoj podsvijesti. Vidjećete kako se vaš život mijenja automatski na bolje.