Ponekad život zna biti izvan kontrole. Da bi čovjek ostao stabilan, potrebno je zadovoljiti šest fundamentalnih psiholoških zahtjeva: fizičku i emocionalnu sigurnost, ekonomsko dobrostanje, osjećaj pripadanja i društvenog prepoznavanja te kontrolu nad vlastitim životom.
Trenutno, mnogo nas osjeća da su barem tri ove potrebe kompromitirane.
Naš osjećaj sigurnosti je blisko povezan s našim ekonomskim blagostanjem i ako je ono ugroženo, osjećamo da nam je umanjena kontrola nad životom. U takvim situacijama ljudi često počnu pretjerano jesti ili trošiti, kako bi olakšali napetost – no na kraju se samo pokaže da se nemogućnost upravljanja životom sve više povećava. Premda je izazovna ideja o ignoriranju vlastitih temeljnih potreba, činjenica je da ih ne možemo negirati.
Na svijet ne reagiramo u skladu s tim kakav on uistinu jeste, nego u skladu s onim kako ga percipiramo. Energija potrošena na brige je svojevrstan prirodan trošak, no vrlo samoporažavajuć, s obzirom da odvlači ljudsku snagu od pronalaženja konstruktivnih rješenja problema. Da prevladamo osjećaj kako je svijet kaotičan, a zbivanja u njemu izvan našeg dometa, potrebno je pomoći sebi i to je izvedivo na jednostavn način: običan trenutak refleksije na moguće ciljeve učinit će mnogo više nego razmatranje najgoreg mogućeg scenarija u problematičnim situacijama. Ulaganje pažnje u naše snage i mogućnosti pomoći će nam da se sagledamo realno te usmjerimo u pravcu koji će donijeti najkvalitetnije ostvarenje ciljeva, što je prijeko potrebno za osjećaj da vladamo barem jednim dijelom svog života.
Mnogi su pod pritiskom jer nemaju dovoljno vremena. Jon Kabat-Zinn u knjizi "Coming To Our Senses" iznosi kako ljudi, kada žele umanjiti vlastiti strah pred vremenom koje im nestaje pred očima, preuzimaju nove aktivnosti kako bi ispunili svoje živote, čime nehtijući povećavaju vlastiti osjećaj preplavljenosti obavezama i pritiskom te nedostatka snage i sposobnosti za suočavanje sa svim.
S druge strane, čovjek si može – i treba – pružiti osjećaj usporavanja vremena, na način da više izvuče iz običnih trenutaka te u njima prepozna snagu i ispunjenje koji ga mogu inspirirati. To mogu biti jednostavne stvari, kao gašenje telefona ili e-maila kako bi dragocjene trenutke u potpunosti proveo s voljenom osobom.
S obzirom da se lista obaveza u dnevnom rasporedu čovjeka povećava iz dana u dan, ljudi sve vještije prioretiziraju zadatke, no u tome zaboravljaju glavni prioritet – sebe i svoj život. Zanemarivanje naših vlastitih potreba umanjuje naš osjećaj vlastitog blagostanja te nam stvara osjećaj odbačenosti, nevažnosti i zanemarenosti. Zbog toga je posvećivanje sebi i svom duhovnom, emocionalnom i mentalnom razvoju od vitalne važnosti jer podsjeća čovjeka na ono što je usitinu važno: samog sebe. Tada je moguće uvidjeti da, koliko god vremena bila teška i problemi zahtjevni, čovjek ima snage za riješiti ih. Jer, kada pojedinac ostvari stabilnan temelj – bilo kroz odnos s partnerom, prijateljima, ili sobom – svaka nadgradnja je laka, čak i ako ima ponekih problema s nekim katovima.
Kakvi god bili vanjski uvjeti naših života, podnijet će ih oni ljudi koji u sebi pronađu snagu i mir. A to mogu samo ako odvoje vremena i truda da se susretnu sa sobom. Upravo taj susret pruža snagu da, u lice s problemom, vidimo situaciju kao izazov, a ne katastrofu. I, umjesto momentalne reakcije – koja nerijetko znači impulzivne i štetne odluke – djelujemo kroz svjesnu i kreativnu akciju. Možemo jednostavno analizirati problem te razmisliti o rješenju, te doći do njega malim i izvedivim koracima. To je ono što psiholozi nazivaju unutarnjom kontrolom.
A, upravo iz nje proizlazi i vanjska – u sferama u kojima je moguća. Zbog toga je važno usmjeriti se na svoje snage, jer iz njih proizlaze kreativna rješenja u svim izazovima.
Boris Blažinić
Нема коментара:
Постави коментар