Jedan stari sufi prodavao je sve i svašta da bi zaradio za život. Ostavljao je dojam priglupog čoveka, jer su mu ljudi često plaćali lažnim novcem, ili su mu govorili da su već platili, iako to nije bila istina, ali on je uvijek vjerovao ljudima na riječ. 

Kada je došlo vrijeme da umre, pogledao je u nebo i rekao: "Gospode, toliko sam lažnih novaca primio od ljudi, ali ih nikad ih nisam osudio zbog toga; želio sam misliti da ne znaju što čine.  I ja sam novčanica bez vrijednosti, zato, molim te, nemoj me osuđvati"

 Tada je začuo glas: "Kako je moguće osuditi onoga koji nije osuđivao druge?" 

LAKO JE NAĆI NEKOGA TKO RADI S LJUBAVLJU; TEŽE JE PRONAĆI NEKOGA TKO MISLI S LJUBAVI.