среда, 08. мај 2013.

KO JE ODGOVORAN ZA TO ŠTO SE LOŠE OSJEĆAMO


Znajte da svaki put kada se osjećate loše, sami ste to izabrali.
Loše raspoloženje samo je naš izbor da vidimo situaciju na taj način. Sami biramo kako ćemo se osjećati. Hoćemo li, ako nam netko pruži čašu do pola napunjenu vodom, osjećati zahvalnost jer je čaša polupuna ili nezadovoljstvo zato što je ona poluprazna? Vidimo ono što želimo vidjeti.

Kada se god ponašate loše ili ste kritični prema sebi ili nekome, i zbog toga se loše osjećate, odgovorni ste sami. Uvijek nastojite ići prema sebi i prema drugome s razumijevanjem. Nitko vas ne može naljutiti, nitko vas ne može razočarati, nažalost nitko vas ne može niti razveseliti. O tome odlučujete samo vi sami.

A da bi to dokazao, ispričat ću vam jednu priču:

Zamislite si da ste ujutro krenuli na posao. Danas je za vas vrlo važan dan. Trebate predati važne papire koje ste pripremali zadnjih tjedan dana. Izašli ste van iz kuće i uočili da pada kiša. Nervozni ste jer, budući da idete na autobus, znate kako sada uz sve papire morate nositi i kišobran. Otvarate ga i žurnim korakom krenete na stanicu. Čekate, no autobus kasni. Vani puše i već je pomalo hladno. Najradije biste se vratili kući, no nemate izbora. Znate da izvještaj mora biti predan. Autobus konačno stiže. Vozite se, silazite na stanici i odlazite u zgradu. Kada ste stigli, konačno ste odahnuli, no službenica vam kaže kako ste na krivom mjestu, u krivom dijelu grada, i da se sada po novom pravilniku izvještaj predaje na drugo mjesto. Također vam kaže kako radno vrijeme tog drugog mjesta traje još svega pola sata. Pokušavate ju nagovoriti da još samo ovaj put napravi iznimku i prihvati vaše papire, no ona na to ne želi pristati. Ljutiti, jer vas nitko prije nije upozorio na nov pravilnik, mokri i promrzli brzo krenete prema izlazu. Otvorili ste kišobran, pojurili prema autobusi i ušli. Dolazite konačno na odgovarajuću stanicu i izlazite iz autobusa. Ljudi se guraju, kisnete, brzo otvarate kišobran i u tom trenutku netko vas udara u leđa i u ruku u kojoj držite fascikl. Istog trenutka papiri se razlete po zraku i u nevjerici i šoku gledate kako padaju ravno na mokar i prljav nogostup.
Kako biste se u takvom trenutku osjećali, koliko ste ljuti?
Zamislite dalje da ste u očaju pogledali na razbacane vama važne papire, misleći da vas je netko namjerno gurnuo. Bijesno se okrećete prema osobi koja vas je gurnula, s namjerom da joj kažete sve što je ide, i u istom trenutku vidite da ona nosi bijeli štap, trenutak u kojem shvaćate da je osoba slijepa.

A kako biste se sada osjećali? Biste li toj osobi pomogli? Nije li ljutnja nestala istog trenutka?

Vaši su se osjećaji promijenili nakon što ste promijenili svoje misli o uzroku događaja, odnosno nakon što ste promijenili način gledanja na situaciju u kojoj ste se iznenada našli, a što je automatski uzrokovalo da se drukčije i osjećate.
Ova nam priča govori da ipak možemo sami izabrati kako ćemo se u nekoj situaciji osjećati. Loše raspoloženje samo je naš izbor da vidimo situaciju na taj način. Kada se loše osjećate recite si: „Znam da sam svaki put kada se osjećam loše sama to izabrala“. U isto vrijeme zapitajte se: „Što sada mogu poduzeti da se osjećam bolje?“

Ljudi često zbog unutarnjih frustracija traže izvor stresa u nekom drugom i zato nikada nemojte dopustiti da situacija vlada vama. Nasmijte se i izaberite. 

I ne zaboravite da svi mi ponekad nosimo bijeli štap.

Profesor psihologije Boris Blažinić
Ravnatelj Instituta za  kvalitetu i razvoj ljudskih potencijala

Нема коментара:

Постави коментар